Sami korijeni DivX-a sežu u mutne piratske vode, no sve to nije osobito bitno - DivX format može poslužiti i za sasvim legalne stvari, poput digitalizacije kućnih video-snimaka, izradu vlastitih video-materijala, backup video-kolekcije i u razne druge svrhe. Na koncu, i neka velika imena u posljednje vrijeme su licencirala DivX codec za vlastite potrebe, što je još jedan argument u prilog njegovoj legalnosti.
U listopadu 1998. MPEG (Motion Picture Experts Group) industrijska skupina izdala je specifikaciju MPEG-4 formata za komprimiranje digitalnog videa. Na ovom formatu članovi skupine radili su neko vrijeme, a dizajniran je tako da bude posebno pogodan visoko kvalitetnom streamingu video sadržaja preko Interneta. Od MPEG-1 (koristio se za Video-CD) i MPEG-2 (koristi se za komprimiranje video-sadržaja na DVD-u) formata, MPEG-4 razlikuje se po većem stupnju kompresije uz isti bitrate. Prevedeno, filmski zapis komprimiran u MPEG-4 formatu zauzimat će znatno manje mjesta nego isti zapis komprimiran u MPEG-2 formatu, uz istu kvalitetu slike. Dakako, to znači da će za njegovo dekodiranje biti potrebna i veća procesorska snaga, no to je i nuspojava koju je bilo nemoguće izbjeći. Ali, uz današnji stupanj razvijenosti procesora, mislim da je procesorska snaga najmanji problem u gledanju DivX filmova.
Microsoft (koji je tada žestoko ratovao s Real Networksom za dominaciju na području internetskog video-streaminga) je u isto vrijeme izdao svoj novi format zapisa za video-streaming, poznat pod nazivom ASF (Advanced Streaming Format), koji je kasnije preimenovan u Windows Media Video (WMV). Ovaj format bio je zasnovan upravo na MPEG-4 specifikaciji, točnije rečeno, na jednoj od njenih radnih, neslužbenih verzija. Codec za reprodukciju i izradu ASF datoteka, jednako kao i odgovarajuće alate (playere i kodere) za taj posao Microsoft je dijelio besplatno, nadajući se da će tako popularizirati novi format.
Stvarajući ovaj format u Redmondu su posao odradili jako dobro - kvaliteta slike ASF formata bila je superiorna svemu do tada viđenom na području streaming-videa, uz visok stupanj sažimanja, te su ga mnogi entuzijasti željeli iskoristiti i u druge svrhe, osim streaminga - primjerice, za komprimiranje DVD filmova (tako se i počelo razvijati piratstvo).
Na žalost, to nije bilo moguće izvesti bez velikih problema - ASF datoteke mogao je proizvesti jedino Microsoftov Windows Media Encoder, prilično restriktivan alat koji nije dozvoljavao onoliko tweakanja koliko su entuzijasti željeli. Također, da biste konvertirali neki video-zapis u ASF, bilo ga je potrebno prvo prebaciti u neki od formata koji je WME mogao pročitati. Procesorsko vrijeme i diskovni prostor koji bi takva operacija zahtijevala odbijali su i najveće entuzijaste (odbijali bi ih i danas, budući da se radi o danima konverzije i desecima gigabajta potrebnog prostora), a osim toga, ASF je kao format imao i nekih drugih nedostataka.
Mnogi korisnici su se, primjerice, žalili na lošu audio-sinkronizaciju: zvuk je često bio vremenski pomaknut u odnosu na sliku. Također, sam format je bio dizajniran tako da dijelove video-zapisa pakira u segmente radi lakšeg streaminga. Ovo je rezultiralo povećanjem sadržaja datoteka, što je postajalo osobito kod većih datoteka (npr. DVD ripova). Takve datoteke ionako nisu bile namijenjene streamingu, a dodatni balast bitno im je smanjivao upotrebljivost u slučajevima kada ste ih htjeli distribuirati preko Interneta ili snimati na CD-ove.
Spomenuti entuzijasti su stoga dugo mrzili ASF format, budući da je u mnogim aspektima bio gotovo savršen za ono što im je trebalo, a opet posve neupotrebljiv…
Cijela stvar bi možda i ostala na škrgutanju zubima i daljnjoj upotrebi Video-CD (MPEG-1, da budemo precizniji) formata za distribuciju filmova preko Interneta, da se nije upleo 26-godišnji francuski hacker, imenom Jerome Rota, tada poznat isključivo pod nadimkom Gej. Rota je, uz pomoć njemačkog kolege Maxa Moricea, reverse engineeringom izmijenio ASF codec i u ljeto 1999. predstavio prvu verziju novog codeca koji je sadržavao sve dobre strane ASF-a (visoku MPEG-4 kompresiju i kvalitetu slike), ali bez dodatnog balasta za streaming i uz neka poboljšanja - zapisi kreirani novim codecom davali su nešto bolju kvalitetu slike od ASF-a.
Pogađate, video-codec koji je nastao kao plod Rotinog hacka jest DivX, odnosno "DivX ;-) Codec", kako se izvorno zvao. Ime je kasnije pojednostavljeno…
Osim visoke kvalitete i visokog stupnja kompresije, bitno je spomenuti i da je DivX omogućio pohranu MPEG-4 video-zapisa u AVI datoteku, što je Microsoft onemogućio u originalnom formatu, iz raznih političkih razloga. AVI (Audio-Video Interleave) je datotečni format koji postoji još od prve polovice devedesetih i vremena prvih verzija Windowsa, a osnovna prednost mu je da može sadržavati različite formate zapisa zvuka i slike unutar jedne datoteke - primjerice, zvuk može biti pohranjen u MP3 formatu, a slika (video) u DivX formatu, što vam omogućuje da odaberete kombinaciju koja vam najviše odgovara. Prednost AVI datoteka je i u tome što ih podržavaju gotovo svi softverski video-playeri, tako da za podršku DivX-u nije bilo potrebno pisati nove - bilo je dovoljno napraviti codec u obliku DLL biblioteka koji su Windows Media Player i drugi playeri znali iskoristiti (razmišljajte o tome kao o nekoj vrsti plug-ina).
Zahvaljujući visokom stupnju kompresije DivX formata, dvosatni film s DVD-a mogao se pohraniti u 650-megabajtnu AVI datoteku (čitaj: na jedan CD), u koliko-toliko prihvatljivoj VHS ili barem near-VHS kvaliteti. Ukoliko ste, pak, bili spremni žrtvovati komfor i isti dvosatni film rastegnuti na dva CD-a, dobili biste gotovo istu kvalitetu kao na DVD-u. Premda je originalni DivX ;-) sadržavao i audio-codec zasnovan na onome iz ASF-a, većina korisnika je zvučni zapis iz filmova kodirala u prokušanom MP3 formatu, tako da je kvaliteta zvuka osjetno poboljšana u odnosu na ASF.
Uzevši sve nabrojano u obzir, vjerojatno nikoga neće iznenaditi da je DivX u vrlo kratkom vremenu postao iznimno popularan format za razmjenu filmova preko Interneta. Kako je cijela stvar bila, recimo, polu-legalna, mnogi su očekivali da će se format, odnosno njegovi tvorci, ubrzo naći na meti sudskih tužbi, ponajprije one Microsoftove. Iz nekih razloga to se, međutim nije dogodilo - iz Microsofta su najavljivali kako razmatraju pravnu akciju zbog "kršenja intelektualnog vlasništva" nad njihovim ASF formatom, no do nje nije došlo, a malo je vjerojatno da će u međuvremenu i doći.
DivX je, naime, u međuvremenu nadrastao granice hobističkog projekta, a njegovi tvorci zaključili su kako bi se iz svega mogao napraviti vrlo dobar biznis. Početkom 2000. je Jeromea Rotu tako kontaktirao izvjesni Jordan Greenhall i predložio mu osnivanje tvrtke koja bi se bavila DivX-om i uz njega vezanim stvarima. Rota je pristao, te je tako ovaj dvojac zajedno s Joeom Bezdekom (Greenhallov prijatelj iz studentskih dana i viđenija faca u raznim hardversko-softversko-mrežnim tvrtkama) osnovao DivXNetworks u svibnju iste godine.
DivXNetworks je ostatak 2000. proveo radeći pod paravanom poznatim pod nazivom Project Mayo - projektom kojemu je cilj bila izrada open source codeca potpuno kompatibilnog s DivX-om, ali napravljenog od "nule", posve legalnog i neopterećenog nasljeđem iz ASF-a. U siječnju 2001. projekt je počeo davati prve rezultate (to jest, predstavljene su prve upotrebljive verzije novog codeca), a u isto vrijeme otkriven je i pravi identitet njegovih pokretača.
Iz Projecta Mayo nastao je tijekom iste godine i DivX 4.0 (uočite kako je u međuvremenu iz naziva ispušten smajli), a kasnije i DivX 5.0
Nakon svega ovoga, situacija na DivX sceni je pomalo zbrčkana… Dobar dio filmova i drugih materijala i dalje je kodiran starim DivX ;-) codecom, verzijske oznake 3.xx. Srećom nove verzije DivX codeca (4.x i 5.x) uredno čitaju stare formate. Jedini značajniji izuzetak su materijali u kojima je zvuk kodiran DivX audio codecom - riječ je o formatu zasnovanom na ASF-u, koji je podržan samo u najstarijoj verziji DivXa. Verzije 4.0 i 5.0 ne podržavaju ovaj format iz pravnih razloga. Ako naletite na datoteke koje ga koriste, morat ćete instalirati i DivX 3.xx codec da biste ga dekodirali. Različite verzije Divx-a mogu mirno koegzistirati jedna pored druge na istom računalu (osim četvorke i petice - petica briše četvorku), tako da to ne predstavlja neki poseban problem, osim što ćete se morati malo više potruditi da ga pronađete na Internetu, budući da "službeno" više nije dostupan.
>> BACK